utorak, veljača 9, 2010
Procjenjuje se da je u posljednjih 3.000 godina oko 2.000 plovila uz našu obalu nestalo u morskim dubinama. Uz istarsku obalu o nekoliko brodoloma je već bilo riječi (vidi ovaj link, pa link na Ližnjan i link na Rovinj).
Minolovac Coriolanus završio je na morskom dnu zapadno od Novigrada. Nalazi se na dubini od 11 do 25 metara, a ronjenje je dozvoljeno samo preko ovlaštenog ronilačkog centra jer je lokalitet zaštićen. Mjesto brodoloma je na otvorenom moru.
Brod je porinut u more 20. listopada 1940. Stradao je 05. svibnja 1945. godine čisteći minsko polje zapadno od Novigrada kada je i sam naletio na minu.
Consolidated B-24 Liberator je još jedno omiljeno mjesto za ronioce. Riječ je o avionu srušenom u ratnom vihoru 1944. godine. Nalazi se na morskom dnu jugozapadno od Vrsara. Detalji o ovom potonuću nisu poznati. Ipak, lokacija se smatra ratnim grobom te nije dozvoljeno, uostalom kao i na drugim olupinama, neovlašteno vađenje predmeta. Više o ovome, a pogotovo za ronioce, u knjizi „Tajne Jadrana – ronilački vodič po olupinama hrvatskog Jadrana“ (Danijel Frka, Jasen Mesić).
Izvor: „Tajne Jadrana – ronilački vodič po olupinama hrvatskog Jadrana“ (Danijel Frka, Jasen Mesić)
petak, veljača 5, 2010
Uz staru antičku cestu koja je vodila od Pule preko Nezakcija do Liburnije bila je sagrađena i crkvica Sv. Teodora koju su lokalni stanovnici nazivali Sv. Tudor. Crkvica je u burnoj prošlosti Istre vječito bila na granici (granica Histra i Liburna, granica agera u rimsko doba, granica Austrije i Venecije,...). Slijedivši ovu „graničnu“ tradiciju danas je na granici između općina Rakalj i Krnica.
O postojanju crkve prvi je trag zabilježio načelnik Barbana Josip Batel u 19.st. U njegovim zapisima piše kako je u barbanskoj arhivi, koja je većim dijelom uništena u požaru, pronašao podatak o postojanju crkvice Sv. Teodora iz 690. godine. I dan danas je okolica oko Sv. Teodora neistražena, ali se pretpostavlja da je područje bilo poprilično gusto naseljeno kako u pretpovijesnom razdoblju tako i kasnije. U njoj je otkriven zavjetni žrtvenik posvećen bogu Melosoku (link), a vlasnici zemlje u blizini pričaju o fragmentima keramike, pa čak i kosturima u zgrčenom položaju (način pokapanja karakterističan za brončano doba) na koje su nailazili obrađujući svoju zemlju.
Titular Sv. Teodor je 306. godine, dok su još trajali krvavi progoni kršćana, pogubljen kao mučenik jer se nije htio odreći kršćanstva. Bio je rimski legionar na području Anatolije, a postao je zaštitnik vojnika. Kako je sama crkvica sagrađena u vrlo nemirno doba, za vrijeme Justinijanovih ratnih pohoda, možda je odabir njezinog titulara, Sv. Teodora, logičan slijed strahova tadašnjih stanovnika.
Za vrijeme Venecije Sv. Teodor „gubi“ na važnosti, a regionalna situacija s ovim svecem reflektira se i na područje Raklja i Krnice pa crkva propada. Zapis iz 1635. godine govori o malo boljim vremenima za crkvu jer se skupljaju milodari s ciljem njezine obnove. Da je crkva doista i obnovljena svjedoči zapis iz 1696. o sklapanju mira između stanovnika Raklja i Krnice što se desilo upravo u crkvi Sv. Teodora.
Krajem druge polovice 19.st. crkvica ponovno doživljava loše dane, a njezine se vrijednosti sklanjaju na sigurnije mjesto.
Danas o postojanju crkvice Sv. Teodora govore samo ruševine.
Izvor: Franina i Jurina 2009. (tekst pod nazivom „Crkva Sv. Tudora između Raklja i Krnice - svjedok bogate i burne prošlosti“ napisao Anton Percan)
nedjelja, siječanj 31, 2010
U općini Barban na brdu Rogatica nalazi se kamenolom. Iako je rad kamenoloma upropastio vrijednost nalazišta, još sredinom prošlog stoljeća na ovom su mjestu otkriveni ostaci crkvice s kraja 5.st. Oko crkve se nalazilo groblje za koje se vjeruje da se koristilo i nakon uništenja crkve u 7.st.
Ostaci davnih naselja nalaze se s obje strane ceste Barban – Svetvinčenat. Na lokalitetu Stari Gočan, nešto sjevernije od Rogatice, otkriveni su ostaci naselja u kojem je život trajao do 14.st. Tu su crkva Sv. Jelene, ali i ostaci vrlo stare crkve i zatrpane cisterne.
Gočan je bio naseljen još u pretpovijesti. Na njemu je postojala gradina eliptičnog oblika sa obrambenim bedemom. Ne zna se je li bio naseljen i u rimsko doba, no negdje u 4.st., na mjestu pretpovijesne gradine, naselje se ponovno okružuje obrambenim bedemima. Život u Gočanu traje sve do 14.st.
Po staroj dokumentaciji Gočan je bio centar gočanske županije, prve slavenske županije u Istri čime se dokazuje postojanje Hrvata u Istočnoj Istri i prije 11.st.. Iz tog razdoblja otkriveni su mnogobrojni ostaci slavenske keramike u naselju. Srednjevjekovno naselje po dimenzijama je slično veličini Dvigrada (link). Imalo je nepravilne uske uličice s mnogobrojnim malim kućama, a u sredini naselja nalazila se velika obrambena kula. Izvan naselja otkriveni su ostaci dviju sakralnih objekata: predromanička i romanička crkvica.
Pretpostavlja se da je naselje porušeno u ratnim osvajanjima Sergia Castropole 1339. godine. Vjerojatno su svoj „prilog“ nestajanju naselja imale i mnogobrojne epidemije koje su poharale Istru.
Na slici: Barban, Mala vrata
četvrtak, siječanj 28, 2010
Poput drugih istarskih gradova (vidi npr. Poreč – link) i okolica Novigrada imala je veliki broj malih seoskih crkvica raštrkanih oko mjesta. Jedina od takvih crkvica koja se sačuvala do danas je crkvica Sv. Antuna. Malo je izdvojena od stare jezgre grada, nalazi se nasuprot novigradske marine.
Crkva je gotička. Manje izmjene je doživjela u 17.st., pa ponovno u 19. kada je nešto proširena pa su bočni zidovi dobili dva nova prozorčića.
subota, siječanj 23, 2010
Na istočnoj obali Istre nalazi se niz interesantnih lokacija za ronjenje znalaca (naravno da ovdje sebe ne ubrajam jer i za uron od dva metra dubine trebam one čepiće za uši
).
Osim niza lokacija koje su ispitali arheolozi (vidi link), a koje sam već spomenula na blogu, istarsko podmorje krije još puno toga. Veći broj podvodnih nalazišta nalazi se u Velim Vratima ili u njihovoj blizini (kanal između Istre i Cresa).
Blizu trajektnog pristaništa Brestova 20. veljače 1888. potonuo je teretni jedrenjak tipa bark, pod nazivom Kostrena. Uzrok njegovog potonuća je jako nevrijeme. Iste noći još je jedan brod doživio svoj neslavni kraj i to vrlo blizu jedrenjaka Kostrena. Srećom, potonuće Kostrene nije izazvalo ljudske žrtve jer su se svi s broda uspjeli spasiti.
Na obali Cresa je, 14. siječnja 1914. nastradao teretni parobrod Lina.
Vratimo li se na istarsku obalu tu je još jedna primamljiva kolacija za vješte ronioce.
Vis, teretni parobrod izrađen 1921. nalazi se pod morem oko 400 m od rta Mašnjak. 13. veljače 1946. brod je isplovio za Rašu. Kako je postojalo još mina u kanalu između obale Cresa i Istre, brod je naišao na minu. U brodolomu koji je uslijedio ubrzo nakon eksplozije brod je povukao za sobom i troje nesretnih mornara dok su se ostali uspjeli spasiti.
Oko 800 m južno od Brestove nalazi se i potopljen TA 36, torpiljarka potonula 18. ožujka 1944. zbog greške u navigaciji. Brod je imao zadatak polaganja mina, ali je i sam stradao od mine. Nakon stradavanja broda Nijemci su otvorili istragu u kojoj je utvrđeno da je zapovijednik broda Von Kleist dao krivi iskaz te se čak ni mjesto potonuća broda nije poklapalo s njegovim iskazom. Istraga je utvrdila da je brod stradao zbog njegove greške (koju je pokušao sakriti davanjem krivih podataka o lokaciji potonuća) jer je naletio na minu u minskom polju koje su postavili Talijani, a podaci o minskom polju bili su poznati Nijemcima.
Još puno više detalja, kao i stručnih savjeta za ronioce pronađite u knjizi „Tajne Jadrana – ronilački vodič po olupinama hrvatskog Jadrana“ (Danijel Frka, Jasen Mesić).
Izvor: „Tajne Jadrana – ronilački vodič po olupinama hrvatskog Jadrana“ (Danijel Frka, Jasen Mesić)
Na slici: pogled iz Brseča