U mnoštu predivnih kuća staroga Labina (današnje sjedište Općinskog suda, nekada zgrada podeštata, palača Scampicchio, palača Battiala Lazzarini, palača Francovich...) nalaze se i manje kuće koje predstavljaju veliku vrijednost.  Tako ima stari Labin i kuću s rimskom karijatidom (potporni stup u obliku ženske figure). Kuća je nedavno obnovljena, manja je, ima renesansni prozor. Kako (i kada) se antička karijatida našla na njoj – tko bi ga znao. No očito ju je netko pronašao i ugradio u kuću.

Izvor: „Vodič Labin“ (izdavač: Mathias Flacius)

Uz župnu crkvu u Kraljevici nalazi se takozvani kaštel (slika gore lijevo). Najstariji dio nalazi se uz samu crkvu. Mlađi dio kompleksa sagrađen je u prvoj polovici 17.st., u vijeme Petra Zrinskog, kada je sagrađen i veliki dvorac „Novi grad", popularno zvan Frankopan koji i danas dominira Kraljevicom.

Novi grad (slika dvorišta Novog grada u sredini) sagradio je Petar Zrinski jer je želio još veći i raskošniji smještaj od onoga što mu je nudio stari kaštel. Sagradio ga je po uzoru na kasnorenesansne dvorce u Italiji. Oko dvorca je bio jak bedem. Tada je dvorac imao prizemlje i prvi kat, dok su drugi kat naknadno dodali isusovci u 19.st. Dodatkom drugog kata prestale su dvorcem dominirati četiri velike kule, svaka na jednom uglu kompleksa.

Dvorac je imao niz umjetnina, bio je raskošno opremljen, no sve je popljačkano nakon pogibije vlasnika. Popljačkane su ne samo umjetnine već i stoka, bačve i bačve vina, žito, sol... baš sve što je nađeno na imanjima. Čak su izbijani prozori što je nanijelo veliku štetu preostalim nekretninama.

Izgleda da se pobuna protiv austrijskih vlasti upravo osmišljavala u Kraljevici. U knjizi „Iz prošlosti Kraljevice 1790 – 1990" piše da su Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan smišljali svoj plan u velikoj dvorani dvorca koji je bio osvjetljen kroz arhitektonski izbušenu „ružu" te da je latinski „Sub rosa" (izraz koji označava „u najvećoj tajnosti") nastao upravo zato.

Legenda kaže da je na dan njihove pogibije 1671. maleno zvono obavijestilo o njihovoj smrti malobrojne stanovnike tadašnje Kraljevice. Ovo zvono postoji i danas, a nalazi se u staroj kapelici na kraljevičkom groblju.

Predaja kaže da je maleni Marij, sin Frana Krste Frankopana umro upravo u Kraljevici u Novom kaštelu te da je pokopan u Starom kaštelu u Kraljevici. Ne zna se točno gdje se nalazi malena raka, pretpostavlja se da je negdje u župnoj crkvi.

U svojem postojanju funkcije oba kaštela kasnije su prošle niz namjena. Početkom 18.st. u Novom kaštelu bio je austrijski zatvor u kojeg su se najčešće zatvarali politički neistomišljenici. U ta burna vremena bit će da je zatvor bio poprilično napučen.

Početkom 19.st. u Kraljevici nalazi se bolnica za takozvanu „škrljevsku bolest" (sifilis). Smještena je u Novom gradu, u dijelu starog grada, ali i po nekim privatnim kućama. Bolnica za „škrljevsku bolest" zatvorena je 1859. Tijekom svojeg postojanja u Kraljevici se liječilo gotovo 15 tisuća ljudi, a umrlo ih je 759. Groblje bolnice bilo je na poluotoku Oštro. U bolnici se povremeno liječilo i neke druge bolesti, a ne samo sifilis. Kada već govorimo o grobljima, jedno je izgleda postojalo na mjestu današnjeg brodogradilišta.

Godine 1881. zgrada Novog grada dolazi u vlasništvo sestara milosrdnica Sv. Vinka iz Zagreba i postaje popravilište za djecu. Samo dvije godine kasnije dvorac je prodan Isusovcima. Dvorac je zatečen u vrlo lošem stanju pa je obnovljen, sagrađen je drugi kat, a 1886. u Novom gradu se nalazilo 111 osoba, od toga 32 filozofa, 18 retoričara i 29 novaka skolastika. U dvorcu je bila vrlo bogata knjižnica. Zgradu od Isusovaca kupuje hrvatska vlada 1910. godine.

Krajem II svjetskog rata Nijemci su minirali Frankopan, no srećom mine nisu aktivirane.

Izvor:Iz prošlosti Kraljevice 1790 – 1990, Slijedom gospodarske prošlosti Kraljevice (Želimir Mandekić)

Slike: stare razglednice

Blizu luke Brestova, na dubini preko 40 metara (od 45 do 65 m) nalazi se potopljen brod njemačke ratne mornarice TA 36.  

Brod je građen u Rijeci 1943. kao talijanska torpiljarka koja je trebala imati ime „Stella Polare“. Razvoj torpiljarki uslijedio je po otkriću torpeda. Torpiljarke su bile vrlo brze, a prvenstveno su služile pratnji konvoja i borbi protiv podmornica. „Stella Polare“ spadala je u klasu razarača tipa Ariete. U vrijeme kapitulacije Italije bio je dovršen samo prvi brod te klase s nazivom „Ariete“ po kojoj je klasa i dobila ime. „Ariete“ je prebjegao saveznicima. Njemačka nastavlja s izgradnjom započetih brodova i „Stella Polare“ dobiva oznaku TA 36. TA 36 uključen je u sastav 11. flotile i glavni mu je zadatak osiguranje Trsta te pratnja transportnih brodova. Kobno putovanje započelo je 18. ožujka 1944. kada je torpiljarka isplovila iz Trsta, zajedno s još nekoliko brodova. Cilj im je bio postavljanje mina u Kvarneru. Zapovjednik torpiljarke bio je kapetan fregate Von Kleist. Umjesto obavljanja zadatka torpiljarka je stradala u minskom polju koje su postavili Talijani, ali je bilo poznato Nijemcima. Očitu grešku u navigaciji Von Kleist pokušao je prikriti lagavši o lokaciji udesa. No inspekcija Nijemaca otkrila je točnu lokaciju brodoloma po mrlji nafte koja je iscurila iz broda. Zbog počinjene greške, nakon oporavka u njemačkoj bolnici, Von Kleist nije vraćen na svoju dužnost.

Uslijed eksplozije mine brod se potopio jako brzo, u par minuta. Eksplozija je podijelila brod u 2 dijela, od kojih je prednji dio znatno stradao, dok je dobro sačuvan stražnji dio. Interesantno je da su na brodu sačuvani i dan danas stoje glavni jarbol i dimnjak, a sačuvano je i niz topova.

Zbog laži Von Kleista dokumentacija o brodu sadržavala je pogrešnu lokaciju brodoloma te je brod otkriven tek 1998. godine. Da nije otkriven tada, vjerojatno bi bio otkriven 2001. godine kada je iz jednog spremnika broda iscurilo dosta nafte te je bila potrebna intervencija da se prekine daljnje onečišćenje mora.

Olupina je jedna od najsačuvanijih na Jadranu te predstavlja meku profesionalnih ronilaca.

Izvor: „Tajne Jadrana“ Danijel Frka i Jasen Mesić

Slika preuzeta s: german-navy.de (link)

Temeljem otkrivenih ulomaka, poznavanja tadašnjeg stila gradnje te do danas sačuvanih ostataka (bilo u cijelosti bilo da je riječ samo o segmentima nekadašnje grobnice) moguće je napraviti rekonstrukciju izgleda grobnice dok je bila „u svom punom sjaju“.

Tako je izložba dr.sc. Alke Starac pod nazivom „Od ulomaka do rekonstrukcije“ predstavila izgled nekoliko antičkih spomenika s područja Pule i Nezakcija;  amfiteatra, osmerokutnog mauzoleja, velikog antičkog kazališta, rimske stambene zgrade namijenjene javnim okupljanjima i nezakcijske trijade hramova.

Povodom izložbe tiskan je i katalog pod nazivom „Od ulomaka do rekonstrukcije“ (Arheološki muzej Istre, katalog br. 78), dok su kompjuterski trodimenzionalni prikazi učinjeni uz financijsku potporu Ministarstva kulture RH. Ukoliko uspijete nabaviti katalog, vidjeti ćete sve rekonstrukcije te će posjet ovim antičkim spomenicima danas dobiti i jednu novu dimenziju. Sam katalog tiskan je u 1.000 primjeraka. Ukoliko ga želite nabaviti, probajte u Arheološkom muzeju Istre u Puli, a povremeno se u knjižari „Castropola“ u Zagrebačkoj ulici u Puli može naletiti na neki od kataloga.

Sam mauzolej smješten je blizu Dvojnih vrata. Tada je bilo uobičajeno pokapati mrtve uz prometnice, pa je i mauzolej smješten uz cestu koja je vodila u Pulu. Na najatraktivnijim lokacijama (najbliže gradu i uz ceste) pokapala se elita koja si je i mogla priuštiti raskoš pri izgradnji grobnica.

Danas su od mauzoleja vidljivi samo ostaci donjeg dijela. Iskopani su 1941. godine. Oko mauzoleja postojalo je 16 manjih stupova koji su vjerojatno držali lanac oko grobnice i tako je štitili. Danas vidljiva baza grobnice ima tri stepenice, a vide se i stupovi ugrađeni u samu konstrukciju (polupilastri). Ono što se danas više ne vidi jesu središnji dio grobnice i njezin vrh. Nekada je visina grobnice iznosila 920 cm.

Bez obzira na njihovo nepostojanje, prilikom iskapanja grobnice nađeno je niz segmenata mauzoleja s bogatim ukrasima. Ovi segmenti danas znatno olakšavaju rekonstrukciju grobnice. Mauzolej se datira u 1.st.n.e. Pretpostavlja se da je u njegovom središnjem dijelu postojala grobna komora.

Izvor: „Od ulomaka do rekonstrukcije“ Arheološki muzej Istre pula (katalog br. 78)

Slika s: http://www.smrikve.com/istria/books/smrikve/places/central-istria/pula/p-view-photos.html

Pulska udruga za zaštitu životinja "Ruka šapi" ima niz predivnih štenaca za udomljavanje. Ukoliko tražite kućnog ljubimca pogledajte njihove slike (link) i udomite jednog od ovih peseka.

Nekadašnji hotel Almis na samoj je rivi. Isprva je služio kao skladište za žito. Kasnije je ovo bila kuća trgovca i brodara Polića i njegovih sinova pa se često zvao „kuća Polić“. Izuzetno bogata i školovana obitelj često je ugošćavala vrlo poznate goste pa su u posjetama bili Jan Neruda (vidi link), August Šenoa i mnogi drugi. Ne znam točno kada je zgrada postala hotel, ali na žalost znam da je na samom kraju 20.st. zgrada zatvorena, napuštena i propada. Sa sjetom se sjećam terase ispred hotela Almis, povremeno i žive muzike i ljudi koji su ovdje provodili ljetne večeri.

Uz samu rivu postojao je vrlo zgodan hotel „Zagreb“ (pod Velim zidom). Stradao je u bombardiranju u II svjetskom ratu i na žalost više nikada nije obnovljen. Prije no što je postao hotel, ovdje je bilo skladište u vlasništvu obitelji Tomac. Vatroslav Arćanin, zajedno s obitelji Blažević, kupuje magazin zajedno s nekoliko okolnih zgrada i uređuje ovaj popularan hotelčić sa 16 soba. U njemu će biti i prvo kino u Kraljevici.

Posebnost Kraljevice bio je i izuzetno velik i raskošan hotel „Liburnija“. Vlasnik i investitor bio mu je pl. Filip Olschbauer. Hotel je izgrađen 1904. godine. U potrazi za starim razglednicama Kraljevice naići ćete na mnogobrojne razglednice upravo s hotelom „Liburnija“ u prvom planu. Građen je u secesijskom stilu. Poslije je u njemu bila bolnica i mjesto za oporavak mnogih invalida. Bolnica je zatvorena (ideja Andrije Hebranga, člana HDZ-a i još jednog u nizu „uspješnih reformatora“ zdravstva). Zjapila je prazna, na koncu je otkupljena, napola srušena (postojali su planovi izgradnje doma za starije ili ne znam kakvi planovi koji se ne ostvaruju dok se ne riješi pitanje sudbine brodogradilišta).

Da ne izostavim vilu Nirvana na Fortici. Nekada je bila Napoleonova utvrda, zatim je postala villa Nirvana. Kasnije je znatno proširena i svakim proširenjem gubila je svoj nekadašnji štih no i danas predstavlja lijepo zdanje na samom moru. Doslovno kroz prozor možete pljuckat u more.

Još dok sam ja bila dijete u Kraljevici su postojali i hotelčić „Carovo“ u uvali Carovo. Kraj hotela je bio maleni kamp.

Na Oštru je bio popularan hotel „Praha“, a osim za goste bio je popularan i za mlade kraljevičane koji su na njegovoj terasi provodili u plesu ljetne večeri. Hotel „Praha“ sagradili su tridesetih godina 20.st. braća Barak iz Češke. Tada se na Oštru gradi niz vrlo lijepih kuća, a i cesta uz more. I ovaj hotel je danas prazan, zatvoren i propada.

Veseli me da je do današnjih dana preživio barem kamp na Oštru. Štoviše, ne samo da je preživio nego se zadnjih nekoliko godina obnavlja. Nekada je bio znatno veći pa su, u vrijeme najvećeg broja gostiju, maleni šatori bili i na ogoljenoj obali prema Kraljevici.

Na koncu gost Kraljevice bio je i Menci Klement Crnčić (1865-1930). Za slike „Bonaca“ i „Školj sv. Marka“ ključnu ulogu „odigrala“ je upravo Kraljevica.

Izvor: Slijedom gospodarske prošlosti Kraljevice (Želimir Mandekić), Iz prošlosti Kraljevice 1790 - 1990

Slika na vrhu - hotel "Liburnija" nekada, slika u sredini - hotel "Zagreb" pod Velim zidom, slika dolje - vila Nirvana