Uz staru antičku cestu koja je vodila od Pule preko Nezakcija do Liburnije bila je sagrađena i crkvica Sv. Teodora koju su lokalni stanovnici nazivali Sv. Tudor. Crkvica je u burnoj prošlosti Istre vječito bila na granici (granica Histra i Liburna, granica agera u rimsko doba, granica Austrije i Venecije,...). Slijedivši ovu „graničnu“ tradiciju danas je na granici između općina Rakalj i Krnica.
O postojanju crkve prvi je trag zabilježio načelnik Barbana Josip Batel u 19.st. U njegovim zapisima piše kako je u barbanskoj arhivi, koja je većim dijelom uništena u požaru, pronašao podatak o postojanju crkvice Sv. Teodora iz 690. godine. I dan danas je okolica oko Sv. Teodora neistražena, ali se pretpostavlja da je područje bilo poprilično gusto naseljeno kako u pretpovijesnom razdoblju tako i kasnije. U njoj je otkriven zavjetni žrtvenik posvećen bogu Melosoku (link), a vlasnici zemlje u blizini pričaju o fragmentima keramike, pa čak i kosturima u zgrčenom položaju (način pokapanja karakterističan za brončano doba) na koje su nailazili obrađujući svoju zemlju.
Titular Sv. Teodor je 306. godine, dok su još trajali krvavi progoni kršćana, pogubljen kao mučenik jer se nije htio odreći kršćanstva. Bio je rimski legionar na području Anatolije, a postao je zaštitnik vojnika. Kako je sama crkvica sagrađena u vrlo nemirno doba, za vrijeme Justinijanovih ratnih pohoda, možda je odabir njezinog titulara, Sv. Teodora, logičan slijed strahova tadašnjih stanovnika.
Za vrijeme Venecije Sv. Teodor „gubi“ na važnosti, a regionalna situacija s ovim svecem reflektira se i na područje Raklja i Krnice pa crkva propada. Zapis iz 1635. godine govori o malo boljim vremenima za crkvu jer se skupljaju milodari s ciljem njezine obnove. Da je crkva doista i obnovljena svjedoči zapis iz 1696. o sklapanju mira između stanovnika Raklja i Krnice što se desilo upravo u crkvi Sv. Teodora.
Krajem druge polovice 19.st. crkvica ponovno doživljava loše dane, a njezine se vrijednosti sklanjaju na sigurnije mjesto.
Danas o postojanju crkvice Sv. Teodora govore samo ruševine.
Izvor: Franina i Jurina 2009. (tekst pod nazivom „Crkva Sv. Tudora između Raklja i Krnice - svjedok bogate i burne prošlosti“ napisao Anton Percan)